Fondacija Akademija za žene, u suradnji sa JU Srednjom ekonomskom školom, Sarajevo, u utorak, 7. maja, u 13 h organizirala je razgovor roditelja, učenika/ca i nastavnika/ca sa Feđom Štukanom, bosanskohercegovačkim glumcem i piscem.
Štukan u svom autobiografskom romanu Blank potpuno otvoreno, iskreno, gotovo bez imalo zadrške, piše o svom životu i iskustvima. Blank je autentična i istinita životna priča autora, ogoljena do kraja, budi snažne emocije, snažno komunicira sa čitaocima. Potresna je priča o mladom čovjeku koji je prošao rat u Bosni i Hercegovini, našao se u vrtlogu droge, kriminala i iz svega se uspio izvući, priča je ovo o životu i smrti, politici i vjeri, mržnji i ljubavi. Roman je nastajao sedam godina, a počinje sa snovima jednog dječaka koji je želio da postane pilot. Feđa Štukan je u Blanku letio, padao, preživio najmanje deset krugova pakla prije katarze i novog početka. Već u prvim poglavljima romana na svijet gleda iz rova, kroz snajper i preko puške iz koje se puca, ali sve je to prožeto unutrašnjim kolebanjima, moralnim preispitivanjima, pogledom na samoga sebe očima onog s druge strane.U stranicama romana, piše o užasima proživljenog rata i teške ovisnosti o heroinu s kojom se borio godinama, pa sve do aktivizma, proslavljenih uloga u Hollywoodu i ispunjenja mladenačkog sna, letenja. Pisanje ovog romana je Feđa Štukan započeo na nagovor Angeline Jolie i Brada Pitta tokom snimanja filma U zemlji krvi i meda. Do sada je preveden na italijanski, francuski i engleski jezik, obavezno je štivo na mostarskom sveučilištu, ali i na prestižnom londonskom Goldsmith sveučilištu.
Kako recezenti ističu: Najpotresniji dijelovi knjige možda i nisu oni ispovjedni i intimni, gledani unutarnjim očima, nego oni kad se uslijed neprestanog batrganja kroz život protagonistove oči podignu i svjedoče društvenim apsurdima, neuralgijama,siromašenju i klasnom raslojavanju. Pratimo ga u vojnim jedinicama, psihijatrijskoj ustanovi, kako tone u ovisnosti i pokreće sitni narko-biznis, nekoliko se puta izvlači od predoziranja, gomila prijatelja mu je poumirala, postaje glumac, aktivist, skida se s droge, prebolijeva hepatitis C, vozi paraglajdere i u ovom trenu okreće novu, praznu stranicu za ispisivanje – zato se po svemu sudeći knjiga zove Blank i nakon čitanja ostavlja katarzičan učinak. Priča je uvjerljiva, pripovijedanje teče, lik je živ, može ga se čuti kako viče, namirisati gnojne rane od uboda iglom, osjetiti šamare koje sebi lupa pred ogledalom. Protagonistova priča počinje sjećanjem na dječačku žudnju da postane pilot – da leti – no jedini let koji u ratnim vremenima uspijeva ostvariti je metaforični let na heroinu.
Nakon ostvarenih uloga u filmovima poput Nafake, U zemlji krvi i meda, Savršen dan (A Perfect Day), Kursk, Nečista krv… koji su samo dio njegove karijere, u posljednjih par godina ovaj sarajevski glumac odradio je sjajne role u serijama Kotlina i Klan, te planetarno popularnoj seriji Tom Clancy´s Jack Ryan gdje se pojavio u nekoliko epizoda zajedno s još jednim našim poznatim glumcem Aleksandrom Seksanom.
Štukan je i producent, borac za ljudska prava, rock muzičar i pilot. Autor je na sesiji govorio o svojoj prošlosti obilježenoj ratom u Sarajevu, suštini života, beznađu, smrti, glumi, pisanju i pronalaženju snage za mir, pravdu i toleranciju.
Riječju i djelovanjem autor jasno poručuje šta su njegove vrijednosti i čega se treba kloniti! Snažna je korisnost koju ovaj roman može imati na oblikovanje percepcije o životu i stvarnosti! Koristan je jer iskreno progovara o iskustvu droge, lošeg društva, rata, mafije. Iza svega se kriju nečiji interesi, instance moći koje nam serviraju vlastitu sliku stvarnosti predstavljajući je jedinom pravom i prirodnom.
Bitno je raditi ono što vas pokreće, što volite, to je najbitnija stvar u životu, adrenalin vam daje samopouzdanje, poručuje Feđa.
Problem je u odnosu čovjeka, osobito mladog čovjeka, prema toj mogućnosti – uzeti ili ne uzeti. Roditelji i škola najodgovorniji su u pripremi mladih da se odupru tom izazovu! Za drogu postoje kvalitetne alternative. Borba je za zdrav i osmišljen život u kojem drogiranje neće biti potrebno.
Realno je od škole očekivati da svojom dosljednošću i upornošću pomogne djeci da što bolje spoznaju istinu o svijetu u kojem žive i u kojem će morati naći svoje mjesto. Da prilagodba realnosti ne bi rezultirala štetnim posljedicama, osnažimo njihove kapacitete, pomozimo im da se ne prevare ili da ih drugi ne prevare!Budući da su djeca uglavnom apstinenti i uglavnom se ponašaju zdravije od odraslih, nikako im ne bi trebalo kao rješenje nuditi koncept tzv. umjerene potrošnje sredstava ovisnosti. Treba im otvoreno reći da su posljedice upotrebe tih sredstava to opasnije što se ranije dijete (mlada osoba) izloži njihovom djelovanju. Odrasli im zabranjuju piti, pušiti i drogirati se, ali ne zato što su djeca, već zato što je to za njih veoma štetno. Treba ih odgojiti da oblikuju ispravnije stavove od onih u svijetu odraslih, te tako osposobljeni, donesu odluku da drogama kažu ne i da budu mudri da ne započinju. Naime, put je u ovisnost svaki današnji ovisnik, a da to zapravo nije ni pretpostavljao, počeo onim prvim nespretnim korakom – prvim eksperimentom.
Zdrava ljudska priroda mora nastojati ovladati sobom, mora učiniti napor da u tom stalnom izazovu izbora donese odluke koje će joj pomoći da trijezno i svjesno istražuje fenomen života, smrti i svijeta u kojemu se sve to događa da bi svojom kreativnom, pokretačkom energijom dao barem mali doprinos promjenama što će njemu samom, ali i njegovim bližnjima osigurati dobro danas i još bolje sutra. Najvažnije je pronaći prihvatljiv način uticaja na djecu u procesu odrastanja i izgradnje vlastitog sistema vrijednosti prema kojemu je od svega u životu zdravlje ipak najvažnije, te da čovjek sam, ako je svjestan i za to osposobljen, najviše može pridonijeti zdravom i dugom životu izbjegavajući štetna i rizična ponašanja. Imperativ je afirmirati prednosti zdravog stila življenja i etički vrijednog načina ponašanja. Zato programi osposobljavanja pojedinca za samozaštitu zdravlja u okviru školskog sistema predstavljaju temelj strategije zaštite zdravlja u društvu općenito. Djecu treba osposobiti za pružanje pomoći i zaštite onih koji su u našoj blizini (načelo uzajamne pomoći), jer ako u tome uspijemo, manji će biti rizik da pojedinac olako prihvatiti negativan utjecaj drugih u oblikovanju vlastitog ponašanja koje se tiče zdravlja. Djeci valja pristupati s mnogo poštovanja, vještine i osjećaja, uvažavajući njihove vrlo različite naravi i specifične potrebe. Samo takvim odnosom odrasli mogu zadobiti poštovanje mladih. Zna se da djeca odbijaju prihvatiti savjete i odgojne mjere onih koje ne poštuju ili onih koji ih ne poštuju. Preventivno djelovanje podrazumijeva djeci pomoći u njegovanju samopoštovanja, ako se zna kolika je spremnost adolescenata da olako popuštaju pritiscima vršnjaka, zbog straha od mogućega odbacivanja ili ismijavanja, i kako često zbog samopotvrđivanja pred njima pokazuju sklonost visokorizičnim ponašanjima. Mlade treba učiti brojnim socijalnim vještinama da bi ih se osposobilo za odgovarajuće reagovanje u kritičnim situacijama i da bi bili u stanju samopotvrđivati svoje ja upravo odbijanjem npr. upotrebe cigarete, alkohola ili neke druge droge. Imperativ je djecu potaknuti na razmišljanje, zauzimanje stava i donošenje odluke o tome što učiniti, npr. u situaciji kad im znanac, brat ili prijatelj ponudi drogu. Naravno da program učenja socijalnih vještina treba uključiti mnogo toga: npr. vježbanje samokontrole, ustrajnosti, učenje načina pokazivanja osjećaja (drugom polu, u porodici), načina rješavanja problema, učiti ih kako razumjeti i izbjegavati nezrele mehanizme odbrane osobnosti, učiti ih vještini komunikacije i odupiranju pritisku vršnjaka, učiti ih kako se zdravo zabavljati, prihvatljivo se samopotvrđivati, stvarati i održavati zdrave međuljudske odnose i još mnogo toga. Drugim riječima, treba ih učiti, podsticati i odgajati da se zdravo i normalno ponašaju. Treba li nabrajati razloge protiv destruktivnih aktivnosti ili sve prednosti koje donosi zdrav, moralan, kvalitetan, smislen i život u realnom svijetu?
Suština je u volji pojedinca, u odluci da se i ne počne sa uzimanjem droge! To svako može!
Droga je veliko zlo, ona svakog ovisnika ostavlja na kraju nesretnog i bolesnog!
Učinimo svi, relevantni društveni činioci, roditelji, škola, sve da naša djeca ne izaberu put droge. Završimo riječima koje je Štukan uputio svojoj kćerki, ali i svakom djetetu, u nadi da će se izboriti za svoj jedan život: Živote moj, ne idi mojim putem.
